theworstblog

Kad sam već odlučio da nešto pišem, onda ću i početi. Nažalost ne znam baš o čemu, pa se vraćam starom dobrom običaju, kad ne znaš što bi pisao ubaci pjesmu.
U zadnje vrijeme mi je to najbolja pjesma, vjerojatno zbog nekih emocija koje se pojavljuju u meni, sjećanje na prošlost, osobito na srednju školu, prijatelje(bili smo nekad najbolji) koje više ne viđam onoliko koliko bi htio, na gluposti koje smo radili.... A i moram priznati da starim, evo još mjesec dana i evo me u trećem desetljeću života, moram priznati da me plaši ta pomisao, starimo, nažalost. Više nismo ona stara bahata djeca(al ja ću se ipapotruditi još neko vrijeme biti onaj stari bahati dječak), to me podsjeća na jedan avatar koji sam vidio na jednom forumu, u slobodnom prijevodu ide ovako nekako: Odrasli smo, kada se to dogodilo, zašto se dogodilo, ne sviđa mi se, kako da to zaustavimo(naravno u orginalu je zvučalo bolje ;) )


Znam da je ovo malo kaotičan post, ali jebiga i ja sam takav.



Dok bil sam mlad

Dok bil sam još tolike mlad,
Da pameti nisam imeo ni male.
Da s kamenem aute h šajbu sam gađal.
Da h čista hlača po njive sam tekal,
I ludske črješnje sam žrl.

Dok bil sam još tolike mlad,
Da pameti nisam imeo ni male.
Da s kamenem aute h šajbu sam gađal.
Da h čista hlača po njive sam tekal,
I ludske črješnje sam žrl.

I denes mi veli mati:
Glej koliki bik si!
Ke si h životu dozdej napravil?
Da nije nas bile, za grabu bi spal
I suhe granje bi žrl.

http://www.youtube.com/watch?v=QO_B0rjah_s



i ak ne znate(ak du uopće čita) zadruga vam je h subotu h močvare, upad 35 kuna, ja vjerojatno nejdem(pit će se na starom mjestu za stara vremena)



i da ili btw(evo čak i ta riječ budi uspomene..ovo je interno, tak da vjerojatno ne shvaćate) zmjenil sam dizajn, jer mi se nije dale iskati sve bojeve onih boja koje sam bil zmjenil sve na crne, tak da bu jedne vrijeme ovak, a onda bume vidli koj bu dalje
i nadam se da bum i dalje ovo pisal